S

matra se da su „divlje“ mačke izgubile dom u kome su bile odgajane i da su izgubile kontakt sa čovekom. Da li uopšte postoje domaće mačke?

Pripitomljavanje životinja se kroz istoriju pokazalo kao veoma zahtevan proces. U tom procesu čovek je određenim postupcima pokušao da pripitomi ili prilagodi svojim potrebama razne životinjske i biljne vrste. Postupci čoveka su u tom procesu gotovo uvek bili usmereni na ekonomsku korist bilo da je ona bila direktna – ishrana i fizička pomoć – ali i indirektna, odbrana od štetočina ili asistencija u lovu. Međutim, s vremenom se pojavila još jedna komponenta na koju čovek možda i nije računao – emotivna.

Jedan od verovatno najvećih izazova u tom procesu bila je socijalizacija mačaka koje su se pokazale kao veoma korisne u čovekovoj okolini, pre svega zbog velike efikasnosti u samostalnom lovu. Njihovu prirodnu ulogu u uništavanju štetnih glodara prepoznao je čovek, ali bilo je skoro nemoguće zadržati mačku u svojoj okolini i na taj način iskoristiti njene prirodne instinkte.

Mačka je bila i ostala stvorenje za čiju naklonost morate da se borite.

Trenutak hvatanja ili „zarobljavanja“ može biti veoma stresan za mačku koja je navikla da živi slobodno. Inače su često veoma uplašene, nepoverljive i na neki način ulaskom u novi dom nastavljaju da žive život koji su imale pre toga

Urbane divlje mačke

I danas postoji na ulicama mnogih gradova veliki broj mačaka koje nisu pripitomljene. I pored toga što žive u urbanim sredinama, one skoro da i nemaju nikakav kontakt sa čovekom i ponašaju se tako kao da ga ne žele.

Smatra se da su ove „divlje“ mačke (feral cats) u nekom trenutku svog života izgubile dom u kome su bile odgajane i da su na taj način izgubile i komponentu socijalizacije u odnosu na čoveka. Njima treba dodati i mačke koje su rođene na ulici i koje nikada nisu imale kontakt sa ljudima. Te mačke smatramo potpuno nezavisnim od uticaja čoveka.

Ponovno pripitomljavanje tih mačaka kroz praksu se pokazalo kao pravi izazov, a u nekim slučajevima i kao nemoguća misija. Naravno, ako se ipak odlučimo da udomimo mace sa ulice, moramo biti svesni problema u njihovom ponašanju i moramo se edukovati kako je te probleme moguće rešiti.

Dve vrste mačje ljubavi

Suštinski, postoje dve vrste „divljih“ mačaka. Jedne koje su potpuno odvojene od ljudi i izbegavaju bilo kakav kontakt sa njima i druge koje s vremena na vreme dolaze u kontakt sa ljudima. Mace koje su ponekad u kontaktu sa ljudima mogu se lakše pripitomiti i veoma često bez nekih većih poteškoća prihvataju nov način života u nečijem domu.

Mace koje nisu imale kontakt sa ljudima teško je uhvatiti/ uvesti u stan, a još teže se prilagođavaju na život u domu. Kod ove druge vrste mačaka morate biti svesni da ona možda nikada neće biti kućni ljubimac u onom smislu u kom smo navikli da ih posmatramo ili će se u najboljem slučaju vezati samo za jednog čovek iz svog okruženja, a prema svima ostalima ostati zauvek nepoverljiva bez obzira na količinu pružene ljubavi i pažnje.

„Zarobljeništvo“ je stresno!

Na ulicama mnogih gradova živi veliki broj mačaka koje nisu pripitomljene. One skoro da nemaju nikakav kontakt sa čovekom i čini se kao da ga ne žele

Naravno, trenutak hvatanja ili „zarobljavanja“ može biti veoma stresan za mačku koja je navikla da slobodno živi. Inače su često veoma uplašene, nepoverljive i na neki način ulaskom u novi dom nastavljaju da žive život koji su imale pre toga. Nastavljaju da se skrivaju, ovaj put u stanu, ne žele kontakt sa okolinom i ljudima, tako da je novog kućnog ljubimca teško videti. Ponekad prođu i dani a da takvu mačku uopšte ne vidite. Opisano ponašanje je potpuno normalno i potrebno je prihvatiti ga bez prisile. Hranu, vodu i toalet treba ostaviti na određenim mestima i kada primetite macu da je krenula da jede ili da obavlja svoje fiziološke potrebe, najbolje je da se ponašate kao da nije tu i da je ne vidite. Nakon obroka ili obavljanja fizioloških potreba možete se obratiti maci tihim, mekanim glasom, ali i dalje bez pokreta jer svako kretanje za nju može biti pretnja. Da biste sa novim ljubimcem uspostavili bilo kakav kontakt, približavajte hranu i vodu svakog dana bliže sebi. Tako će mačka vremenom steći poverenje u vas.

Nemojte pokušavati da je uhvatite jer je na taj način možete zauvek izgubiti kao kućnog ljubimca. Pustite je da sama priđe, pa i tada budite vrlo smireni, bez naglih pokreta. Pružite ruku, neka je omiriše kako bi vaš miris registrovala kao prijateljski.

Ako imate mačku kao kućnog ljubimca i ako se odlučite da uzmete macu sa ulice, verovatno je da će vaš posao pripitomljavanja druge mačke biti znatno lakši

Uloga druge mačke

Ako imate mačku kao kućnog ljubimca i ako se odlučite da uzmete macu sa ulice, verovatno je da će vaš posao pripitomljavanja druge mačke biti znatno lakši. Životinja koja je došla sa ulice i koja u novom okruženju sretne drugu životinju iste vrste mnogo će lakše prihvatiti svoje novo okruženje. Stara maca koja tu već živi će joj pokazati „običaje“ novog okruženja i objasniti gde se šta nalazi i na koji način se koristi posuda za pesak, gde je hrana, a gde su igračke.

Kada budete u mogućnosti da uhvatite mačku, obavezno je odvedite veterinaru. Opšti pregled i vakcine su neophodni, ali i dijagnostičke provere jer mace koje su odrastale van kontrole mogu biti nosioci nekih veoma opasnih oboljenja.

Sve u svemu, naoružajte se strpljenjem. Ipak je reč o mačkama.

Vladimir Terzin, doktor

veterinarske medicine, ekspert
i stručni konsultant Pet Svet Magazina

TOP