
se ove pasmine karakteriše izražen zaštitnički instinkt, a spremni su da brane svoju porodicu i životom. Rasa ima izražene atletske sposobnosti i veoma živopisnu istoriju
Svako ko je sreo ovog markantnog psa može da potvrdi da rodezijski ridžbek ostavlja snažan utisak na sve oko sebe. Iako nam je svima poznat kao lovac na lavove, danas je ovaj pas najčešće lovac na dobro mesto na kauču nakon duge igre u parku. Izdvojili smo za vas najzanimljivije činjenice o rodezijskom ridžbeku.
Rodezijski ridžbek vodi poreklo iz Južne Afrike.
Najpre, pasmina je poreklom iz Južne Afrike. Njena istorija počela je pre više od četiri stotine godina, sa dolaskom Evropljana na Rt dobre nade, u regiju današnjeg Kejptauna. Evropljani su na samom južnom rubu afričkog kontinenta naišli na lokalna plemena Hotentot koja su živela s psima kojima je dlaka duž kičme rasla u suprotnom pravcu od ostatka dlačnog pokrivača.

Selektivnim uzgojem i kombinovanjem ove prirodne polupitome rase sa mnogim drugim rasama, farmeri doseljenici počeli su da formiraju novu rasu koja bi odgovarala njihovim potrebama – lovu u divljinama Afrike, ali i odbrani poseda od upada divljih životinja. Za to im je bio potreban pre svega krupan i snažan pas, kratke dlake i boje koja bi se efikasno kamuflirala u lokalnom krajoliku, ali i dovoljno izdržljiv da može da bude bez vode i do 24 sata. Godine 1922. grupa odgajivača entuzijasta u Zimbabveu prvi put je postavila i definisala standard rase rodezijski ridžbek, koji se do danas gotovo nimalo nije promenio.

Sredinom prošlog veka ova rasa počinje da se uvozi u evropske zemlje i Sjedinjene Američke Države, gde je popularnost stekla primarno kao pas čuvar. Danas, međutim, rodezijski ridžbek češće je ljubimac nego radni pas.
Najznačajnija karakteristika rodezijskog ridžbeka, koja stoji u samom imenu rase (ridž), jeste dlaka duž kičmenog stuba koja raste u suprotnom pravcu od ostatka dlaka. Ridž počinje da raste u nivou ramena i pruža se sve do kukova. Psi ove rase su karakteristične crvenkasto-smeđe boje, bez oznaka u drugim bojama, ili sa svetlijom dlakom na grudima i stomaku. Njuška im je crna, a dlaka oko nje i očiju je najčešće mrka.
Selektivnim kombinovanjem polupitome rase sa mnogim drugim rasama, farmeri doseljenici stvarali su novu rasu koja bi odgovarala njihovim potrebama – lovu u divljinama Afrike, ali i odbrani poseda od divljih životinja

Uši su im prirodno opuštene, odnosno klempave. Rodezijski ridžbek je krupan pas, te nije teško razumeti zašto je poznat kao lovac na lavove. Mužjaci ove rase imaju najčešće između 35 i 40 kilograma, dok su ženke u proseku za oko pet kilograma lakše. Visina rodezijskog ridžbeka u grebenu (koren vrata) iznosi oko 65 centimetara.
Psi ove rase su mišićavi i snažni psi kojima je potrebna značajna količina fizičke aktivnosti. Mogu se prilagoditi životu u stanu ukoliko im vlasnici obezbede duge šetnje i dovoljno trčanja i igre u prirodi.
Rodezijski ridžbek je veoma tolerantan pas i može za pravog vlasnika biti odličan ljubimac. Ipak, zbog toga što je rasa generacijama uzgajana za lov i zaštitu imanja, oni mogu biti nepoverljivi prema nepoznatim ljudima i životinjama, ali i teritorijalni, naročito u prisustvu drugih mužjaka. Rodezijski ridžbek smatra se rasom koja uživa u društvu i veoma je socijalna, te se uz pravilno upoznavanje mogu odlično složiti sa drugim životinjama iz domaćinstva. Psi ove rase su uglavnom dobri s decom, no zbog veličine i entuzijazma poželjno je da budu pod nadzorom kada su pored mlađe dece, a podjednako je, naravno, važno i decu poučiti kako da mirno i nežno pristupe psima.
Najznačajnija karakteristika rodezijskog ridžbeka, koja stoji u samom imenu rase (ridž), jeste dlaka duž kičmenog stuba koja raste u suprotnom pravcu od ostatka dlaka. Ridž započinje u nivou ramena i pruža se sve do kukova

Rodezijskog ridžbeka karakteriše izražen zaštitnički instinkt i spremni su da, ukoliko je potrebno, brane svoju porodicu i životom. Uz iskusnu ruku vodilju vlasnika koji pravilno pristupa dresuri, psi ove rase postaju odlični i poslušni zaštitnici. Rasa ima izražene atletske sposobnosti i, za mnoge potencijalno neočekivano, poprilično je uspešna i talentovana za penjanje, te nije isključeno da će pokušati da sazna šta se nalazi s druge strane ograde. Ne smatraju se glasnim psima i poprilično retko laju. Kada je reč o održavanju higijene, psi ove rase definitivno spadaju među najjednostavnije. Njihova kratka dlaka se veoma malo linja, te je povremeno kupanje nakon avantura u prirodi sve što treba uraditi za negu ove rase.
Prosečan životni vek rodezijskog ridžbeka je između 11 i 13 godina, što važi za većinu velikih rasa pasa. Smatraju se psima sa relativno malim brojem genetski predodređenih zdravstvenih problema, ali zbog svog rasta su definitivno podložni displaziji kukova. Vlasnici rodezijskog ridžbeka kažu da su psi ove rase neretko prilično proždrljivi, što kombinovano s nedovoljnom aktivnošću može da dovede do gojaznosti. Ukoliko ih vlasnici ne stimulišu redovnim šetnjama i igrom, mogu da postanu poprilično lenji. Kako bi se to izbeglo, vlasnicima se savetuje da odmalena svoje štence navikavaju na igru napolju.
Na kraju, nekadašnji lovac na lavove a danas popularan i voljen kućni ljubimac, rodezijski ridžbek jeste pravi pas za vlasnike koji mogu da mu pruže adekvatnu dresuru, dovoljno fizičke aktivnosti i mentalne stimulacije.