vaj afrički sivi papagaj naučio je tokom života da razlikuje boje, predmete, materijale i radnje, znao je više od 100 reči i čak razumeo koncept nule
Sigurno ste mnogo puta do sada slušali o neverovatnoj inteligenciji koju imaju neke ptice. Ipak, nemojte sumnjati da će sva vaša očekivanja od ovih životinja premašiti Aleks, afrički sivi papagaj, koji je promenio mnogo u našem shvatanju ovih fantastičnih životinja. Ovo je njegova priča.
Žako ima životni vek približan ljudskom, te je sve ukazivalo na to da će ovaj uspešni eksperiment trajati znatno duže. Nažalost, nenadano i mnogo ranije nego što je trebalo, Aleks je uginuo 6. septembra 2007. godine. Njegove poslednje reči upućene dr Ireni Peperberg bile su: „Budi dobro, vidimo se sutra. Volim te.“
Aleks, afrički sivi papagaj ili žako, naziv pod kojim je ova vrsta takođe poznata, bio je ljubimac, kolega i predmet istraživanja dr Irene Peperberg tokom 30 godina. Kada je ona započela svoj rad, papagaji se nisu smatrali naročito inteligentnim životinjama, te su istraživanja ove revolucionarne naučnice donela potpuno novu perspektivu. Aleks je do kraja života, kroz rad s dr Peperberg, stekao širok dijapazon veština za čiju se kompleksnost smatralo da se nalazi iznad nivoa inteligencije životinja. Na taj način ovaj papagaj je svoju vrstu i njoj srodne vrste stavio, pored delfina i primata, na listu najinteligentnijih životinja.
Aleksovo učenje počelo je metodom koju je dr Irena nazivala model/rival metoda. Naime, Aleks bi posmatrao interakciju dvoje ljudi, gde bi jedna osoba pokazivala željeno ponašanje za Aleksa, što ju je činilo modelom, ali takođe i rivalom za pažnju druge osobe. To dvoje ljudi bi često zamenili pozicije kako bi Aleksu bilo jasno da je reč o interaktivnom procesu bez definitivno zadatih uloga. Tom tehnikom učenja on je vidno napredovao i pokazao izuzetnu zainteresovanost za svaki vid interakcije i savladavanje novih pojmova i aktivnosti.
Aleks je tokom svog života naučio da razlikuje boje, predmete, materijale i radnje, njegov vokabular imao je preko 100 reči, mogao da broji do šest i čak razumeo koncept nule. Zanimljivo je takođe da je uspešno prepoznavao predmete čak i kada su se po izgledu razlikovali od onih na kojima je učio. Recimo, pokazivanjem metalnog ključa Aleks je naučio naziv tog predmeta. Kada mu je pokazan žuti plastični ključ, dakle druge boje, veličine i materijala od onog na kom je učio, on ga je ipak prepoznao i identifikovao. Kada bi mu pokazali novi predmet, postavljali su mi pitanja poput: koja boja, koji materijal…, a Aleksovi odgovori su gotovo uvek bili tačni.
Aleks, afrički sivi papagaj ili žako, bio je ljubimac, kolega i predmet istraživanja
dr Irene Peperberg tokom 30 godina
Vreme je prolazilo, a Aleksovo znanje i razumevanje je sve više i više napredovalo, te se dešavalo i da ispravlja greške svojih trenera tokom konverzacije. Mnogo vremena provedeno je u kontinuranom radu s njim, a sve aktivnosti tokom dana su se odvijale po unapred zadatom rasporedu, što je obezbeđivalo dodatni vid stabilnosti za radoznalog Aleksa. Znatno kasnije Aleks je imao i ulogu asistenta dr Peperberg pri model/rival metodi treniranja drugih ptica. Zbog toga što se svaki deo eksperimenta sa Aleksom i drugim pticama dokumentovao, često je to značilo mnogo repetitivnih aktivnosti, koje bi mu nekada bile dosadne. Tada je Aleksova ličnost dolazila do izražaja, budući da je pokušavao da navede Irenu da modifikuju aktivnost. Namerno bi davao netačne odgovore, a onda postavljao sopstvena pitanja. Jedan od najvećih pomaka i nešto što je definitivno promenilo stav naučne zajednice jeste da je Aleks bio prva životinja koja je postavila sopstveno pitanje. Nakon što je prvi put video sebe u ogledalu, Aleks je nakon kraćeg posmatranja pitao: „Koja boja?“ i nakon nekoliko ponavljanja naučio je da je on sive boje. Smatra se da je to bio prvi put u istoriji da životinja samoinicijativno postavi pitanje na koje želi da zna odgovor, a dodatno je fascinantna činjenica da pitanje nije bilo prosto (odnosno samo sa da ili ne odgovorom).
Kada je prvi put video sebe u ogledalu, Aleks je posle kraćeg posmatranja pitao: „Koja boja?“ i nakon nekoliko ponavljanja naučio je da je on sive boje
kada je prvi put video sebe u ogledalu, Aleks je posle kraćeg posmatranja pitao: „Koja boja?“ i nakon nekoliko ponavljanja naučio je da je on sive boje
Dr Peperberg je kupila Aleksa – čije je ime Alex zapravo akronim od avian learning experiment – 1977. godine u prodavnici kućnih ljubimaca u Čikagu, SAD, kada je on imao oko godinu dana. Insistirala je na tome da pticu ne izabere lično, već da je zaposleni u prodavnici izaberu za nju, budući da je jedan od ciljeva njenog eksperimenta bio da dokaže da se baš svaka ptica može naučiti mnogim veštinama. On je bio prva ptica s kojom je dr Peperberg radila tokom svog višedecenijskog istraživanja, ali joj je, kao i za ostale, bilo važno da on zapravo predstavlja slučajni uzorak.